Na četvrtoj dionici nastavljamo naše pješačenje prvo asfaltiranom cestom sjeverno od župne crkve Sv. Mihovila Arkanđela, da bi nakon 200 m skrenuli udesno i nastavili puteljkom koji vodi do nezaobilazne atrakcije sjeverozapadne Istre, do pustinje Piski, idealne za male i velike istraživače. Već i sam pogled na dine od lapora ostavlja bez daha, a penjanje s jedne uzvisine na drugu predstavlja pravi avanturistički doživljaj, pogotovo za djecu.

Hodanje po istarskoj pustinji možemo shvatiti i kao hodanje nekom egzotičnom ili fantastičnom zemljom, ali i kao povratak u elemente Starog zavjeta i hodočašće Mojsija u pustinji! U njoj možemo neopaženo proboraviti nekoliko sati, kao u dobrom pustolovnom romanu. Nakon toga vraćamo se do originalne staze, nastavljamo ravno pratiti put koji dijelom prolazi kroz borovu šumu i nisko raslinje, te nakon otprilike 800 m stižemo do lokalnog groblja u Šterni, točnije do crkvice sv. Kancijana.

Šterna

Živopisno mirno selo Šterna nalazi se na brežuljkastoj visoravni između sela Marušići i Oprtlja. U prošlosti je bila zvana „grožnjanska cisterna“ zbog nepresušnog izvora vode koji napaja šest jaraka u dolini sjeverno od crkve.

Dok se približavamo Šterni za oko nam prvo zapne župna crkva sv. Mihovila arkanđela, smještena pokraj izvora pitke vode podno naselja. Crkva je sagrađena 1746., a u njoj se nalaze veliko raspelo i dragocjen stražnji dio oltara s kraja 16. st. Zvonik potječe iz 1791. godine.

Šterna se nalazi na geološkoj granici između vapnenačkog i flišnog pojasa. Neožbukane kuće dijelom su od karakterističnog sivog pješčanika, a dijelom od bijelog vapnenca te su sjajan, jedinstven primjer istarskog tradicionalnog pučkog graditeljstva. Danas u Šterni živi jedva 30 stanovnika, većinom poljoprivrednika, poduzetnika i manjih obrtnika. Posebna je zanimljivost posjetiteljima već spomenuta istarska pustinja Piski u blizini.