Na određenim mjestima pod utjecajem raznih sila i materijala u prirodi stvaraju se i specifični oblici i fenomeni. To je jasno i samorazumljivo. Ono što je također dosta jasno i samorazumljivo je da smo i mi, da je i čovjek dio prirode i da i na njega djeluju prirodni principi. Poznata je izreka da smo ono čime se hranimo. Istina je to za tijelo, a istraživanja su pokazala da je istina i za psihu, no ne treba zaboraviti da je to istina i za duh. Ukupnim utjecajima kojima se izlažemo, kojima dopuštamo da na nas utječu, nastaje reljef onoga što na kraju jesmo ili barem kako izvana izgledamo. Čovjek je jedini koji može uložiti svjestan napor u samoostvarenje i samoekspresiju. Priroda je prepuštena utjecajima sila koje su prigodne, koje nekim elementima možda pogoduju dok drugima štete. Ishod je iz perspektive prirode pasivan. Postoje stvari koje i čovjeka nadilaze. Ne možemo birati sve što će nam se dogoditi, ali čovjek može značajno utjecati na dvije stvari. Jedna je da u mjeri u kojoj mu je dostupno može birati čemu se želi izlagati i za čime želi posezati, a druga je da može odlučiti kako će reagirati na ono čemu je izložen ili što mu se dogodilo makar i posredstvom širih djelovanja od njega samoga. Moć samoodređenja mu to omogućuje, no čini se kako smo te moći kao i moći utjecaja onoga što nas okružuje i čime se okružujemo ponekad premalo svjesni, a ne bismo trebali biti jer radi se o našim ishodima, o konačnom krajoliku našeg bića. Razumno je preispitati kakve ukupne utjecaje na naš duh, dušu i tijelo imaju utjecaji i izbori kojima se izlažemo, mudro je odabrati samo ono što nas vodi u smjeru da naše biće postane dobar krajolik. Nadasve je korisno oko toga se konzultirati s Bogom koji zna od čega smo sazdani (usp. Ps 103, 14).